Split Tech City je zajednica sastavljena od tvrtki, udruga, institucija, meetupa i pojedinaca koji su posvećeni razvoju tehnološkog sektora u Splitu i regiji.
Postani član
Ususret novoj Codeanywhere Shift konferenciji, koja je od samog početka postojanja znatno izmijenila koncept, ali ostaje zabilježena kao jedan od začetnika splitske startup scene, razgovarali smo s članom pobjedničkog tima i začetnikom ideje koja je osvojila nagradu za najbolji startup na prvom izdanju navedene konferencije, tadašnjeg naziva Startup Live Split.
Tino Tokić danas živi i radi u Bugarskoj, a otkrit će vam zašto je dobro započeti start-up i zbog čega je, po njegovom mišljenju, trenutno bolje raditi u IT industriji izvan Hrvatske.
Ja sam zaljubljenik u tehnologiju, koji je igrom slučaja postao programer i poduzetnik u IT-u. Iz ljubavi prema tehnologiji ušao sam u poduzetničke vode, najviše zahvaljujući poznavanju pravih ljudi u pravom momentu, ali i zahvaljujući konferenciji Startup Live Split, tako da me je jedan događaj vodio drugom i sada sam gadno zaglavio u start-up svijetu.
To je zanimljiva priča jer sam tad radio u restoranu kao konobar; prije toga sam imao jedan neuspjeli poduzetnički pothvat pa sam trebao vratiti dugove.
(Pobjednička ekipa: Robert Aronson, Tino Tokić i Andrey Shtylenko / Foto: Facebook)
Dok sam radio, upoznao sam Roberta Aronsona. Kako je Robert puno pitao, puno smo razgovarali i vidio sam da zna neke stvari o marketingu. Kad sam mu iznio svoju ideju, rekao je da poznaje programera koji bi nam mogao pomoći. To je bio Andrey Shtylenko, koji je u to vrijeme imao startup inkubator i tražio neke startup-e s kojima bi mogao raditi. Kad smo se nas trojica prvi put sreli, odradio sam pitch, a da nisam ni znao što je to, napravio sam neku prezentaciju i demo, dao neke brojke i estimaciju, a nakon toga smo se još nekoliko puta sastali. Andrey i ja smo odrađivali tehnički dio, a Robert ja bio zadužen za marketing.
Nakon tog početnog dogovora sam dao otkaz u restoranu te smo nakon nekoliko mjeseci imali mali demo u hotelu Luxe. Uskoro smo imali već 15-16 klijenata i nakon toga smo saznali za Startup Live.
O startup-ima nisam znao ništa, Andrey je znao nešto, a Robert je bio u svijetu biznisa i spomenuo da postoji natjecanje startup-a, gdje se može doći do nagrade i investicije, tako da smo se, sasvim slučajno, prijavili dva tjedna prije same Konferencije. Večer prije smo napravili prezentaciju, došli smo na stage i pitch-ali… i pobijedili.
Nikakva! Bilo je mnogo naprednijih ideja, poput aplikacije Fotomat i drugih, koje su po meni bile vrlo zanimljive i trendy, dok mi, zapravo, veze nismo imali…
Kad su nas proglasili pobjednicima, ostao sam iznenađen, ali to je svakako bio dobar osjećaj! Pitch je bio dobar, definitivno, i to je presudilo. Pogotovo kad je Robert gađao suca srolanom majicom ;-).
Svakako. Drugi su imali i bolju tehnologiju, ali mi smo imali posebnu energiju, zbog koje smo na kraju pobijedili.
U Hrvatskoj smo došli do 0-35 klijenata. Problem je bio što nismo mogli imati veći broj klijenata i održavati ih bez automatiziranih procesa, tako da nam je bila potrebna investicija za hardware i instalacije. Trebalo je klijentima posvetiti pažnju i postaviti biznis model. Nismo imali nekoga tko bi nas financijski podržao vezano za rad na razvijanju aplikacije, a nismo imali ni tim. isto tako, nismo mogli imati upgrade software-a i podešavanja routera, mogli smo samo ići tamo osobno I popravljati stvari, što bi bilo vrlo skupo i neodrživo.
Startup-eri skoče iz aviona i onda slažu padobran… Tako je kod nas bilo.
(Ekipa Zzzzapp! na proglašenju / Foto: Facebook)
Sve to skupa nismo mogli pohvatati bez investicije i zato smo krenuli u Bugarsku, gdje smo dobili investiciju od 190 000 kuna. Tu smo organizirali tim programera i kupili opremu (routere), ali smo shvatili da bismo trebali imati ambiciozniji plan i krenuti na druga tržišta dok su slobodna. Međutim, naletjeli smo na loš investicijski deal i drugu polovicu investicije nismo dobili, tako da smo izgubili pola godine i na kraju je sve propalo jer bez drugog dijela nismo mogli dobiti ni prvi. Nismo imali novca za nastaviti dalje i tu je puklo.
Tu sam naučio puno o tome što ne trebam raditi, a što trebam – to je izvrsna škola! U Bugarskoj sam mnogo naučio, vidici su se promijenili, dosta sam se promijenio i kao osoba. Loše je što sam napustio projekt, ali sam dobio toliko znanja o startup-u da je to nevjerojatno iskustvo za nekoga u mojim godinama.
Radim kao programer, ali mi je posao takav da mogu raditi na svojim startup-ima.
Nerealno je očekivati da netko može raditi samo u startup-u. Founderi su iskusni ljudi koji imaju prihode sa strane i razvijaju svoje vlastite startup-e. Uspješniji su ljudi u srednjoj životnoj dobi jer imaju iskustvo i znanje, a vjerojatno i neki vlastiti kapital sa strane. Ovi mlađi trebaju mnogo više sreće od njih da bi uspjeli.
Naravno, imaš iskustvo i biznis sa strane. Zuckerberg je priča za sebe, ali nitko ne priča o desetinama tisuća koji su nakon desetak godina iskustva rada kod drugog poslodavca i nekoliko propalih startup-a izgradili uspješne firme.
Krenuo sam u novi start-up, koji je za sada hobi. Radim na dokazivanju koncepta koji ću predstaviti ograničenoj publici; riječ je o aplikaciji vezanoj za restorane, odnosno food i life style, koja bi pomogla da da se dođe do dobre spize 😉
Za razliku od Trip Advisor-a, gdje se ocjenjuje ukupna usluga, ovdje čak ni cijena nije bitna. Bitno je da, kad dolaziš u novi grad, znaš što je najpopularnije od jela. Restoran može biti dobro ocijenjen na Tripadvisoru, ali tamo ne znaš što ćeš jesti i naručiš krivo jelo. Ovdje bi se imao uvid u recenzije svih jela restorana, uz fotografije, što bi svakako pomoglo pri dobivanju boljeg uvida u ono što ćeš dobiti za jelo, a na kraju i ti ostaviš svoju ocjenu.
Kroz nekoliko mjeseci će biti izrađena početna verzija, koja bi se mogla predstaviti široj publici.
Ne baš. Imam osjećaj da se, ako nisi u turizmu, ne isplati raditi u Splitu. Za biznis je u redu, ali za networking je Split dosta izoliran. Ako si u IT-u, bitno je da si na mjestu gdje imaš dobre kontakte.
Ne želim osnovati firmu u Hrvatskoj jer imam loših iskustava. Inače, da je malo drugačija poslovna klima, ne bi bilo loše poslovati u Splitu, ali dok sam mlad, skakat ću po Europi.
Super je što ima entuzijazma, ali nedostaje komponenta korporativne prisutnosti tvrtki poput IBM i HP ili investicijskih fondova i akceleratora, nekoga tko dovodi ljude u Split.
U Bugarskoj država potiče IT, potrudili su se smanjiti poreze i teror javne uprave nad poduzetnicima, tako da se ljudi više ne boje otvarati firme. Doveli su 5-6 najjačih vodećih IT svjetskih tvrtki. Kad takve tvrtke dođu u neki grad i zaposle par stotina ili tisuća ljudi, automatski stvaraju vlastiti eko sistem, ljudi počinju doseljavati i to raste kao val.
Zato IT sektor raste u dvoznamenkastom postotku. Stvaraju se privatne škole za programiranje, a i same firme će educirati programere. Te firme plaćaju edukacije, a grad dobiva nekoliko stotina educiranih programera besplatno, sve zato jer je omogućio tim firmama da neometano posluju. Plaća u IT-u je tri puta veća od prosječne bugarske plaće. Ovdje se može ozbiljno unaprijediti karijera, a u Hrvatskoj još uvijek moraš znati neke ljude da se proguraš… Glavna prednost je što su deset godina ispred nas i nisu radili greške poput onih koje mi radimo. Trebali smo poticati, ali država nam je inertna, fondovi se ne povlače… To je simptom kako se država ponaša, a da ne govorimo o porezima…
Naravno da vrijedi, ali to ovisi i o vlastitim očekivanjima. Dobit ćeš školu i nešto vrijedno, novce ili znanje koje možeš upotrijebiti u daljnjoj karijeri. U startup svijetu moraš učiti brzo, vani se više cijeni poduzetničko iskustvo od fakultetske diplome.
Problemi su administrativne prirode, kao i porezi i doprinosi na plaće. Ljudi se boje ući u poduzetništvo jer se svašta loše može dogoditi ako nisi oprezan. Kad bi se sve to liberaliziralo i kad dođu fondovi, tu bi mogla biti eksplozija poduzetništva.
Svakako, baš se radujem, ukoliko to bude u skladu s terminima i ostalim obvezama.
Podijeli
